MUDROST STARA 5.000 GODINA (V deo)

NAUKA ZVEZDA U SLUŽBI ZDRAVLJA

mudrost-stara-5000-godina-deo-1-00tU osmom veku je čuveni bagdadski kalif, Harun-al-Rašid, naredio da se na arapski prevede čuveni Ptolomejev tekst, Almagest. Kada su Mavri zauzeli Španiju, sa sobom su doneli ovo i neka druga dela o nebeskim uticajima, od kojih je izvestan broj imao obilne primese jevrejskog misticizma.

Ovim putem je astrologija ponovo uvedena u srednjevekovnu Evropu. Odeljenja za astrologiju su osnovana na univerzitetima na Kordobi i Toledu, i njih su pohađali studenti sa čitavog kontinenta, u želji da prouče nauku zvezda.

Astro-medicina je činila značajan deo literature ovog perioda, a uključivala je dijagnozu prema planetarnim aspektima, pripremu i upotrebu biljnih lekovitih preparata u skladu sa njihovim sideralnim korespondencijama, kritične dane u toku bolesti, i opšta pravila za očuvanje zdravlja.

Petar Španski (1210-1277.n.e.), isprva značajan naučnik, a kasnije papa Jovan XXI, bio je profesionalni astrolog koji je za sobom ostavio nekoliko rasprava o odnosu između fizičkog blagostanja čoveka i nebeske situacije. Torndajk (Thorndike) u svojoj Istoriji magije i eksperimentalne nauke, citira jedno od ovih dela u kome Petar tvrdi da je kretanje nadzemaljskih tela jedan od uzroka skraćivanja ljudskog života. Sledeći pasus može da posluži kao uzorak njegovog stila, koji pre podseća na Rablea, nego na budućeg papu:

Torndajk autor knjige
„Istorija magije“

»Neka Jevreji pocrvene, a Saraceni se zbune, neka odustanu lekari što se nadmeću, stare čarobnice neka zaneme, a empirici i metodici neka umuknu. Nek’ se uzraduju racionalni zdravstvenici i oni sto su potomci medicinske veštine koji se koriste razumom i iskustvom. Ja, gospar Petar Hispanus, rodom iz Kompostela, koga je zeđ za znanjem progonila kroz celu Italiju, Burgundiju, Beč, Provansu, i delove Španije, sobom svedočim: neke korisne prirodne pojave što se u nedrima veštine medicinske ne mogu pronaći, ja otkrih, kroz rad, viziju, sreću, iskustvo i genij, korisnim da su i protiv bolesti i protiv uzroka njihovih.«

Vaskrsenje astrologije, koje se u XIII veku dogodilo po čitavoj Evropi, prouzrokovalo je njen nagli rast, sve dok nije, najzad, ovladala svim učenim profesijama i klasama. Prihvatili su je najbolji umovi i najistaknutiji mistici onog vremena. Katedre za astrologiju su ustanovljene na svim važnim univerzitetima, uključujući Pariz, Bolonju, Salamanku, Padovu, Rim, Firencu i Beč. Savremeni nemački pisac ovo vreme naziva »jednom od najdivnijih stranica istorije naše rase, kada je pravi furor astrologicus zavladao svetom…«.


Ne samo naučnici, već i kraljevi, pape i plemići, počeli su da proučavaju tu veštinu. Na primer, Karlo V, nemački car, učio je astrologiju kod budućeg pape Hadrijana VI. Čuveni astronom Tiho de Brahe podučavao je astrologiju na kraljevskom dvoru Danske.

Kada je Katarina Medići stigla u Francusku kao žena Anrija II, u svojoj pratnji je dovela brojne istaknute firentinske astrologe. Govorilo se da je ona i sama bila sposobna za izradu arbitrarnih astro-karata, i da se retko upuštala u važne poduhvate, a da ih prethodno nije konsultovala.

Astrološka medicina je na ovom dvoru igrala važnu ulogu. Katarina se koristila uslugama Mišela od Notrdama, lekara-astrologa, koji je pobudio veliki interes i bio predmet velikih pohvala i rasprava zbog uspeha u lečenju žrtava kuge 1546. On je bio pokršteni Jevrejin, koji će kasnije postati slavan po svojim proročanstvima, potpisivanim svojim latiniziranim imenom – Nostradamus. Tadašnji lekari i hirurzi su ostavili obimne spise čiji je predmet astro-medicina. Ovi radovi ne predstavljaju samo neprocenjivo vredne kompendijume tradicionalnog znanja koje je sakupljeno do tog vremena, već sadrže i mnoge informacije o lekovitim svojstvima velikog broja trava.

Samo zahvaljujući slepoći predrasude moderne nauke ovaj literarni opus nije dostupan savremenon studentu. Manuskripti i knjige ostaju zaključani u bibliotekarskim arhivama evropskih univerziteta i muzeja.

Consilia ili istorije bolesti

Kao dodatak profesionalnim raspravama i pomoć kolegama medicinarima, lekari XIV i XV veka objavljivali su i Consolia, ili Istorije bolesti svojih zanimljivijih ili čuvenijih pacijenata. U to vreme zakoni protiv klevete nisu postojali, pa su pisci ne samo do u detalje diskutovali o najintimnijim detaljima prirode i simptoma boljki svojih pacijenata, već su obično tome dodavali i opštu analizu njihovog karaktera i načina života.

Torndajk spominje jednu od tih knjiga, štampanu u Veneciji 1552., koja se bavi istorijama bolesti 7 papa, 29 kardinala i prelata, 34 svetovna vladara, 41 pisca i naučnika i 9 ljudi nesavršenog ili oštećenog telesnog sastava.


Torndajk primećuje da je, iako je obeznanjena svrha tog dela postavljanje eksperimentalnih osnova veštini izrade natalnih horoskopa, »verovatno na bolju prodaju knjige uticalo uključivanje bavljenja tolikim brojem dobro poznatih imena i osoba visokog statusa«.

Treba samo zamisliti kakva bi danas bila prodaja knjige koja bi se bavila otvorenim istorijama bolesti koje bi pisali slavni doktori o svojim pacijentima i istaknutim političarima i drugim slavnim ljudima, da bi se razumelo zašto je, čak i u Italiji XVI veka, Tractus morao postati bestseler.

Do kraja XVIII veka upotreba astrologije u dijagnosticiranju i terapeutici oboljenja je u potpunosti nestala iz prakse ortodoksne medicine – makar one javne. I onda, kao i danas, izvestan broj lekara je nastavio da se koristi astrološkim kartama kao pomagalima u otkrivanju onoga što se nazivalo zajedničkim imeniteljem – bolesti, vezom pacijenta sa njegovom sadašnjom, prošlom, i, možda, budućom bolešću. Drugim rečima, oni su vrlo razumno zaključili da je svako posebno oboljenje često samo deo jednog konstantnog toka u integralnoj prirodi pojedinca.

Shvatili su da nije nužno lečiti samo čir ili srčano oboljenje (pa čak i neka zarazna oboljenja kao što su tuberkuloza i tifus), već čitavog čoveka.

»Moderni je specijalizam«, tvrdi Drejperu, »sasvim uspeo u rasparčavanju čoveka, ali još uvek nemamo jasnu formulu, koja bi nam omogućila da shvatimo jedinstvenu individuu kao vibrantnu, živu celinu.«.

Verovano je da dr Drejperu nikad nije palo na pamet da su njegovi prethodnici, u prošlim vekovima, rešili problem shvatanja pacijenta kao jedinstvenog, živog bića, kroz konsultovanje preciznog i tačnog horoskopa. Sem toga, više je nego verovatno da bi on takvu ideju odbacio kao srednjovekovno sujeverje.

Pokojni dr. Hauard L. Kornel (Cornell), koji je u svojoj dugogodišnjoj praksi koristio astrologiju i postao autoritet u toj oblasti, govorio je da je prvo i najvažnije pravilo koga se treba držati, upoređivanje horoskopa doktora i pacijenta, kako bi se utvrdilo jesu li im znaci u usponu i ravnoteži. Drugim rečima, dva ascedenta treba da pripadaju istom triplicitetu (vatra, zemlja ili vazduh) i trebalo bi da budu u sekstilnom ili povoljnom aspektu jedan prema drugom.

Na primer, »ako je pacijent Ovan ascedent pri rođenju, njegov lekar, za najbolji ishod lečenja, mora biti takođe ascedent u vatrenom znaku – recimo Lav ili Strelac. Ako bi lekar u ovom slučaju imao Raka, Vagu ili Jarca, kao ascendent pri rođenju, nepovoljno bi lečio pacijenta, ili čak izazvao pogoršanje«.

Ako podrazumevate da se vaše stanje pogoršava zato što vas leči doktor sa kojim niste stelarno usaglašeni, dr Kornel predlaže da promenite lekara. On veruje da sekstilni ili povoljni aspekt između ascendenta doktora i pacijenta prirodno nadahnjuju obostrano poverenje i pouzdanje, dok kvartilni ili suprotni aspekt između njih mogu izazvati obostranu averziju, kao između bračnih supružnika čiji su natalni horoskopi neusaglašeni.

Šesti deo >>>