Afrodizijaci za vaš znak

Zamislite scenu u kojoj ulazite u restoran, autobus, banku, a atraktivna osoba suprotnog pola zadržava pogled na vama, počinje pogledom da vas svlači, beskrajno lagano, deo po deo… Vrpoljite se, toplo vam je, crvenite, ne znate gde da se denete. U tom trenutku vam, verovatno, ne pada na pamet pitanje: šta je ta osoba jela? Jer činjenica je, dragi naši, da je hrana moćni afrodizijak, da podstiče seksualnu želju i oslobađa vaspitanjem ograničenu maštu.

Pošto ste se, verujemo, sabrali od bombastog početka našeg teksta, želimo da vašu pažnju skrenemo na činjenicu da afrodizijiaci koje, svesno ili nesvesno, unosimo kroz hranu podstiču želju i oslobađaju maštu, ali nisu čudotvorci koji pobeđuju impotenciju ili frigidnost, a još manje nepolodnost.

Ovom mini-serijom tekstova želimo da vas uvedemo u Zodijačko-Afrodizijački Kuvar, jer smo već, da vas podsetimo, u prvom Astro Kuvaru rekli da ne odgovara podjednako dobro svaka vrsta hrane svakom zodijačkom znaku, pa analogno tome ni svaki afrodizijak ne deluje na isti, pozitivan, način na Lava i Vagu, Jarca i Vodoliju…


Pregled najpopularnijih afrodizjaka kroz istoriju

Da bismo Vam zagolicali maštu i pripremili vas za Afrozodijačke tajne, počećemo od afrodizijaka koji nam, često na sreću, nisu dostupni, ali su interesantni i treba čuti o njima.

Mozak vrabca, verovali ili ne, u zaostalom srednjem veku, tretiran je kao izuzetan afrodizijak zbog mitološke priče da je Afrodita (od čijeg imena potiče naziv afrodizijak) držala vrapce. Možete li zamisliti srednjovekovnu gospodu i gospođe kako se veru po strmim krovovima zamkova i postavljaju klopke za vrapce? Komično, zar ne? Međutim, vrapci su opstali i do danas pa nas to vodi u dilemu: ili su naši srednjovekovni preci bili slabi lovci, ili ima tu nečega…

Sušen jezik kokošaka, e sad ne znamo da li je Afrodita gajila i kokoške, ali je sušen i mleven jezik kokošaka bio veoma cenjen afrodizijak, nekako u isto vreme.

Španska mušica, bolje reći kantaridin – zla i naopaka materija koja se dobija sušenjem i mlevenjem španskih mušica, od davnina važi za sredstvo koje uzburkava krv jer nadražuje genitalnu sluzokožu. Ova supstanca je veoma opasna po zdravlje konzumenta jer može dovesti do zastoja u radu bubrega ili do gastrointestinalnih krvarenja i ugroziti život korisnika. Markiz de Sad je prilikom posete jednom marseljskom burdelju poslužio prostitutke bombonama u kojima je bila jaka doza kantridina. Svedoci kažu da su se odabrane dame, na kraju balade, valjale u bolovima, jedna je skočila kroz prozor a dve izdahnule u velikim mukama. Naš savet: oprez kada vas posluže bombonama.

Mandragora, magijska biljka sa korenom u obliku ljudskog tela sa izraženim polnim odlikama, alkaloidnog svojstva koje proizvodi halucinacije. Pominje se još u Starom Zavetu, a pili su je i mazali se njome Mesopotamci i Egipćani. Osim korena koristili su se i plodovi „Afroditine jabuke“ – simboli ljubavi. Svoj vrhunac popularnosti doživela je u, već pomenutom, Srednjem veku. Na pomen „malog zasađenog čoveka“ srednjovedkovcima se dizala (ne, ne, ono) kosa na glavi zbog verovanja da ispusta krik kada se vadi iz zemlje, i da taj krik može da ubije onoga ko ga čuje. Kako mu drago, za mandragoru su se borili i cvetala je prodaja. Cena je bila veća što je koren više ličio na ljudsku figuru i sto je imao izraženija polna obeležja.

Salep tubor je biljka koja se koristi kao afrodizijak zbog sličnosti sa muškim polnim žlezdama. Arapi i danas veruju da je salep najjače sredstvo za jačanje polne želje.

Yohimba, biljka koju zovu i „biljna vijagra“, po mišljenju znalaca i pristalica njene upotrebe, svoju afrodizijačku moć crpi iz aminokiseline arginin, koja ima delotvornu moć na erektivnu funkciju muškarca. Protivnici ističu da je prava sreća što ne šteti zdravlju.


Sušeni crni mravi, ponovo jedan recept iz Srednjeg veka, pomešani sa maslinovim uljem, prava su blagodet. Ukoliko odlučite da oprobate ovaj recept morate voditi računa da su dobri samo crni mravi, a da nema rezultata ako se „prošvercuje“ kakav žuti, smeđi ili tamno braon.

Sušeni gušteri se ne mešaju sa maslinovim uljem, oni više vole vino. Naime, uhvaćenog guštera osušiti, samleti i pomešati sa slatkim belim vinom. Naša opomena: propašće vam letovanje ukoliko vreme provedete loveći guštera i pripremajući preparat od njega očekujući čudo, umesto da zagrlite dragu osobu u hotelskoj sobi, pod vedrim nebom, ili gde drugde.

Šakalova žuč služi za mazanje genitalija. Dakle namažete sebe i dragu osobu i čekate nezaboravnu noć. Ako se čudo ne dogodi nema potrebe da brinete, žuč je ipak poslužila – kao podmazivač.

Pijavice, kao i šakalova žuč, nisu baš pravi afrodizijak, ali je interesantno znati da su služile za povećanje muškog polnog organa. Ne, ne, nikako ih ne zakačiti za njega! Treba ih staviti u teglu i ostaviti na toplom da se ne pretvore u homogenu masu, pa tom masom mazati polni organ.

Parožci od rogova sobova i severnih jelena mogu se prikupiti u Švedskoj, Finskoj ili Norveškoj. E oni su jednostavni za upotrebu: otpadaju sami, treba ih samo sakupiti, samleti i koristiti sveže. I nemojte posle reći da vam se put nije isplatio!

Nosorogov rog – jadni nosorozi, ni krivi ni dužni, svedeni su na 5 vrsta (3 u Aziji i 2 u Africi). Njihov rog podseća na falus pa su ih ljudi nemilice ubijali ne bi li došli do rogova (uvek su tuđi rogovi primamljiviji). Nosorogov rog je napravljen od iste materije koje su nađene u noktima i kosi. A niko ne pravi afrodizijake od njih. Originalni afrodizijak se pravi od penisa nosoroga.

Chan Su je tradicionalni kinseki narkotik koji se pravi od žablje kože. Devedesetih godina prošlog veka u Americi je zabeleženo nekoliko smrtnih slučajeva zbog upotrebe chan sua kao afrodizijaka. Apsolutno ga ne preporučujemo.

Kosti, mast jetra i penis tigra, smatraju se u Istočnoj Aziji moćnim afrodizijacima. Ipak, ni susret sa tigrom vam ne preporučujemo, makar vaš seks bio manje maštovit.

Biseri i drago kamenje, da završimo blistavo ovaj deo izlaganja, dugo su bili cenjeni i kao sredstvo koje podstiče seksualnu želju. Kleopatra je topila bisere u sirćetu i pila pripremljeni napitak, a Cezar i Antonije su padali pred njenim seksepilom. Persijanci su pravili neku vrstu tableta od zdrobljenih bisera i rubina, pomešanih sa zlatnom prašinom i ambrom, pa su to lepo popili – kao afrodizijak. Ne znamo danas kada bi neko, iz radoznalosti, popio jednu od tih pastila da li bi noć proveo u strasnom zagrljaju ili u kupatilu čekajući…

M. V.