Volite li plavo?

Mišel Pasturo je istoričar, stručnjak za srednjovekovnu heraldiku. Objavio je knjigu u kojoj se pozabavio istorijom boja.

volite-li-plavo-00tObradio je šest boja: crvenu, oranž, žutu, bež, zelenu i naročito plavu. Po njemu, plava boja se izdvaja od drugih. Mnogobrojne ankete koje su do danas urađene ukazale su da polovina stanovnika Evrope najviše voli plavu, dok je za zelenu boju glasalo samo 20%! Od svih država Evrope, plavu najviše vole stanovnici Francuske. Plava je, takođe, boja No.1 kod Amerikanaca, Kanađana, Australijanaca.

Ali, u staro vreme, plava boja nije baš bila cenjena: za Rimljane, plava je bila boja varvara. Više su voleli belu, crvenu i crnu. Plinije stariji, u svojoj Istoriji prirode, dodaje žutu, ali nigde ne pominje plavu boju. Ni Tacitu nije bila pri srcu plava kojom su stari Nemci mazali svoja tela pre odlaska u boj! Cezar je smatrao da je plava boja davala „fantomski“ izgled varvarskim plemenima. Najdraža boja romantičara bila je plava, kao i slikara Manea, blues afro-amerečkih muzičara. Plava boja je morala da prođe dug put do očiju i srca ljudi i postane boja par excellence. Ulazak u X vek doneo je sporu promenu tadašnje nove tehnologije i mentaliteta. Svetlo plava, nijanse plavkaste, tamno-plave, počele su polako da se pojavljuju na grbovima plemstva. Azurna odora kraljeva sa zlatnim ljiljanima polako je osvajala Evropu. Crkveni oci su počeli da se zaogrću (plava boja je oduvek bila simbol duhovnosti) plavim ogrtačima.



Kaži mi tvoju nijansu plave boje i reći ću ti ko si!

volite-li-plavo-01Sve se promenilo u XII veku. U samo nekoliko decenija plava boja je postala izuzetno moderna. Plava odeća, plavi grbovi, slike. Na emajlu, vitražima, na starim rukopisima. Latini nisu uspeli sa imenima nijanse plave boje. Zato su Francuzi napravi čitavu lepezu: Azurno plava, nebo plava, marinsko plava, noćna plava, zeleno plava, sivo plava, paun plava, kobaltno plava, lavanda plava, horizont plava, petrol plava, prusko plava, husarsko plava, kraljevska plava, zagasito plava, indigo plava, tirkizno plava.

Posle Srednjeg veka, plava je počela da se vezuje za ideju veselja, ljubav, lojalnost, mir. Postala je sinteza ravnoteže, slobode, harmonije, snova, duhovnosti. Slikar modernih vremena i urbanog nasilja, Žan Monori, smatra da je boja hemoglobina-plava! Prema Mišelu Pasturou, postoji metafizička i politička plava boja. Zidovi bolnica su plavi, pilule za smirenje takođe. Svi saobraćajni znaci koji označavaju dopušteno kretanje plave su boje, jer plava nije agresivna.


Ali, ponekad, kao na slikama Iva Klajna, isuviše plave može da poremeti njenu „pozitivu“: Zato se žuta i crvena nalaze u studenstskim domovima. Ruževi za usne-na francuskom jeziku rouge znaći crveno. Pogrešno je misliti da je boja zlata vezana za aristokratiju ili buržoaziju. Nju vole novokomponovani, čak i radnici. Što se tiče pozlaćene boje, najviše je vole i traže ljudi skromnih mogućnosti: često se odlučuju za odeću, mebl, unutrašnji dizajn ili za predmete koje upotrebljavaju svaki dan upravo za ovu nijansu zlatne.

Posle plave, crvene, žute, pozlaćene, ostaju crna i bela, iako se u moderno doba one ne vrednuju kao boje. Bela je boja čistote i nevinosti. Ozbiljna i plemenita boja, boja svetih osoba, anđela, večnosti, raja. Crna je boja tuge, kazne, melanholije. Boja antihrista, fašista, boja svakog totalitarizma, udovica.

Opet, crno ima svoj deo slave. Ona je boja luksuza, dubine i bogatstva. Vole je umetnici jer je boja elegancije i modernosti. Nema elegantnije od male crne haljine ili muške kravate. Vratimo se na plavu boju. Plavo je mir, pacifizam i ozbiljnost. Plavo se sanja i pruža mir. Plavo je boja vojnika Ujedinjenih nacija i Evropske zajednice. Plavo Vertera i Novalisa. Blues B.B.Kinga. Plavo Vernosti, Ljubavi i Vere. Plavo kao uniforma modernog sveta (farmerke).

Toliko je ponekad mirna-tužna (na engleskom i francuskom jeziku reč blue i blues znači tužan, tužna) da će na kraju iznedriti (prema ustanovljenom valeru) slavnu crvenu, purpur velikih strasti i velikih besova!